Na treninzima svih borilačkih vještina nosi se odora (uniforma) koja se u japanskim vještinama naziva kimono ili gi, dok se u korejskim vještim+nama i sportovima naziva DOBOK. Obveza nošenja doboka izgubila se u nekim klubovima zbog gubitka tradicije kod trenera koji razmišljaju samo o sportu, ali svaki borilački sport ima i tradiciju i vještinu koja se očitava kroz polaganja za zvanja, tj. pojaseve, koji ostali sportovi nemaju.

Tradicionalna boja doboka (kimona) u Koreji za većinu borilačkih vještina bila je crna. Pod japanskim utjecajem, za vrijeme japanske okupacije Koreje (1901 – 1945), korejski vježbači prihvatili su bijelu boju odore za vježbanje, kako bi japancima pokazali da se bave japanskim vještinama. U to vrijeme bilo zabranjeno trenirati korejske borilačke vještine, pa je jedini naćin za preživljavanje korejskih vještina bio asimilacija sa japancima. Kasnije je ta bijela boja ostala kod taekwondoa, kod nekih stilova hapkidoa i tang soo doa. Glavni trener kluba GM Mladen Kužnik je odlućio da se vratimo tradiciji čak i bojom doboka, jer je TRADICIONALNI dobok za hapkido crne boje, a Svjetska taekwondo federacija odobrila je bijele, crne, plave i crvene dobooke za treniranje. Samo za službena natjecanja propisala je bijele s crnim ovratnikom za crne pojaseve.  U tome nema ništa slično sa Ninjama, ali na taj način nas vizualno razdvaja od ostalih borilačkih vještina kao što su naša tehnika i načela drukčiji od ostalih. Osim toga crni se doboci i manje prljaju te ih je lakše održavati. Nosite crno ponosno.